Izgovor

Većina glasova vlaškog i žejanskog (tzv. istrorumunjskog) jezika vrlo je slična onima koji se koriste u hrvatskim govorima na istom području Istre i može se jednostavno prikazati hrvatskim slovima: a, b, c, č, ć, d, đ, e, f, g, h, i, j, k, l, lj, m, n, nj, o, p, r, s, š, t, u, v, z, ž. Osim ć, lj i nj, ti glasovi postoje i u standardnom rumunjskom.

Vlaški i žejanski ima tri samoglasnika koji su specifični za njega. U prilagođenom grafijskom sustavu (“prilagođena hrvatska grafija”) prihvaćenom za upotrebu na ovim web-stranicama, kao i u ostalima spomenutima u odjeljku Pisanje, ta tri posebna samoglasnika pišu se kao åâ i ę. Vokal â je sličan hrvatskom samoglasniku koji se izgovara između t i r "trg", a postoji i u standardnom rumunjskom. Glas prikazan kao ę vrlo je sličan izgovoru u engleskom "cat", znači izgovara se kao jako otvoreno, prednje a. Samoglasnik å također nema bliskog ekvivalenta u hrvatskom; sličan je vrlo otvorenom, niskom glasu o. Kliknite na slova i primjere u tablici da biste ih preslušali.

Glasovi vlaškog i žejanskog

Niže navedena tablica sadrži najčešće glasove u vlaškom i žejanskom i nudi primjere za svaki od njih. Glasovi se u primjerima bilježe "prilagođenom hrvatskom grafijom". Oni s usko specijaliziranim interesima mogu u posljednjem stupcu naći fonetski simbol za svaki glas prema standardima Međunarodne fonetske abecede (IPA).  

Kliknite na slova i riječi da biste čuli kako ih izgovara izvorni govornik. Kliknite ovdje ako želite isprintati tablicu za svoje potrebe.

Slovo / glas
Primjer
Glas u IPA
a
akmo (sada), aduče (donijeti)
a
å
åb (bijel), ån (godina)
b
â
ân (u), ârpa (kamen)
ə
b
bât (štap), bę (piti)
b
c
cire (držati)
ts
č
čirå (večerati), čer (nebo)
ć
ćå (dalje), ćåro (veoma)
d
dintru (iz), dinte (zub)
d
e
e (i, ali), fečor (dijete, dječak)
e
ę
kadę (pasti), sęra (večer)
æ
f
fini (završiti), filj (sin)
f
g
grumb (ružan), gurę (usta)
g
h
hiti (baciti), hlåd (sjena)
h
i
igręj (igrati), Istrijån (Istranin)
i
j
jo (ja), ja (da)
j
k
kę (zašto), kå (konj)
k
l
la (pri, kod), lukrå (raditi)
l
lj
ljepur (zec), ljej (njoj)
ʎ
m
måja (majka), månće (ranije, prije)
m
n
nęvu (snijeg), nono (djed)
nj
nj
njive (polje), ånj (godine)
ɲ
o
oklju (oko), opt (osam)
o
p
pâre (kruh), per (kosa; kruška)
p
r
rušire (sam), råda (rado)
r
s
sâmânj (sajam), såre (sol)
s
š
ši (i), šti (znati)
š
t
tari (brisati), tot (sve)
t
u
ur (jedan), uskå (sušiti)
u
v
vir (vino), vęrę (ljeto)
v
z
zi (dan), zice (reći)
z
ž
živi (živjeti), žukå (plesati)
ž

Dodatni glasovi vlaškog i žejanskog

Dodatni glasovi, kojih nema u gornjoj tablici, pojavljuju se rjeđe u jeziku: U posuđenicama iz hrvatskog i talijanskog rabi se glasđ, npr. "Đermanije" (Njemačka). U vrlo rijetkim primjerima posuđenica iz talijanskog upotrebljava se glas dz, npr. "dzero" (nula).

Kao i u drugim jezicima, izgovor vlaškog i žejanskog donekle se mijenja ovisno o području na kojemu se govori. Naprimjer, izvorni govornici iz Šušnjevice izgovaraju c i čs i š, te z i ž na sličan način. Koriste jedan ili drugi glas iz svakog para ili glas koji je između njih za oba glasa. Slično, većina govornika iz Žejana izgovara glas g, /γ/ u fonetskom zapisu, „hrapavo“. Sličan glas rabi se u mnogim jezicima, npr. u kastiljskom španjolskom, grčkom, arapskom ili nizozemskom.