Književni kutak

  • Vlaški i žejanski (tkz. istrorumunjski) obično se ne koristi u pisanju. Ipak, neki govornici osjetili su potrebu zapisati svoje misli na svojem materinjem jeziku, obično prilagođavajući način zapisa svojeg drugog jezika toj namjeni. U ovom odjeljku nudimo izbor iz njihovih literarnih zapisa, pjesama i prijevoda, koji su predstavljeni kao zvučni zapisi i u pisanom obliku (koristeći način pisanja prihvaćen za upotrebu na ovim web stranicama). Kao i u druge odjeljke sekcije Glasova zajednice, dodat ćemo više materijala u budućnosti, stoga posjetite ponovno ovu stranicu te nam pošaljite i svoj doprinos.

  • Adrijana Gabriš

    Adrijana  (Stambulić) Gabriš je svoje djetinjstvo i mladost provela u svome rodnom selu Žejane (Žejân). Po majci i ocu prava Žejanka, svoje je prve riječi progovorila na žejanskom jeziku. Prva četiri razreda osnovne škole završila je u Žejanama, a ostala četiri razreda u matuljskoj osnovnoj školi. Već kao četrnaestogodišnjakinja, među prvima je zaplesala u žejanskom folkloru i predstavljala Žejane u raznim krajevima Hrvatske. Unatoč preseljenju u Kastav, daljnjem školovanju i obiteljskim obavezama, uvijek je svojim prisustvom, mislima i srcem ostala vezana za Žejane, naročito otkad je shvatila da se njen materinji jezik polako gasi. Tu je našla dobar i snažan motiv da se vrati svome selu, ljudima i jeziku.

    Poslušaj sljedeće zvučne zapise:

    Silvana Brkarić-Krculić

    Silvana je rođena i odrasla u malom selu Jesenovik (Sukodru) u Istri. Nakon školovanja u Rijeci, emigrirala je u Sjedinjene Američke Države i od tada živi u Brooklynu u New Yorku. Silvana je počela pisati poeziju kao tinejđer i sada još uvijek u slobodno vrijeme piše na svoja tri jezika-vlaškom, hrvatskom i engleskom. Neke od njezinih pjesmi su uglazbljene. Poznata istarska jazz glazbenica Tamara Obrovac uglazbila je njezinu pjesmu „Se me ra morta privari" i izvela je 2006. godine u Joe's Pubu, dobro poznatom njujorškom jazz klubu. Klikanjem na priložene audio linkove, možete čuti Silvanu kako čita „Se me ra morta" i druge pjesme. Druge Silvane pjesme možete naći ovdje i ovdje

    Boris Doričić

    Boris Doričić (1938.-2006.) imao je dvije strasti: glazbu i žejanski jezik. Od malih je nogu redovito sudjelovao kao harmonikaš u godišnjem ophodu Žejanskih zvončara  za Pust. Bio je jedan od najaktivnijih članova folklorne skupine „Žejanskih zvončara“, s kojom je kao svirač sudjelovao na brojnim smotrama folklora u zemlji i inozemstvu. Već od najranije mladosti prevodio je na žejanski jezik popularne hrvatske i strane pjesme, koje su potom snimili žejanski pjevači. Kasnije je počeo prevoditi i klasične dječje priče, poput „Crvenkapice“, „Tri praščića“, „Palčića“ itd. Njegov prijevod “Crvenkapice” čita njegov brat Cvetko Rado Doričić.

    Poslušaj sljedeće zvučne zapise:

    Robert Doričić

    Robert Doričić svoje je najranije djetinjstvo proveo u Mošćeničkoj Dragi, no boravio je često kod djeda i bake u Žejanama, gdje je naučio žejanski, kao svoj drugi jezik. Iskustva iz djetinjstva prerasla su u veliku zainteresiranost i strast za jezik njegovih predaka i povijest žejanske svakodnevice, za što su mu djed i baka bili nepresušan izvor informacija. Postavši svjestan ugroženosti žejanskog jezika, uključuje se aktivno u rad na projektu Očuvanje vlaškog i žejanskog jezika. Kliknete li ispod na zvučnu datoteku, možete poslušati njegov esej Juva-j pulju? („Gdje je ptica?"), predstavljen na „Danima vlaškog i žejanskog jezika" 2009. godine.

    Poslušaj sljedeće zvučne zapise: