Književni kutak
Vlaški i žejanski (tzv. istrorumunjski) obično se ne koristi u pisanju. Ipak, neki govornici osjetili su potrebu zapisati svoje misli na svojem materinjem jeziku, obično prilagođavajući način zapisa svojeg drugog jezika toj namjeni. U ovom odjeljku nudimo izbor iz njihovih literarnih zapisa, pjesama i prijevoda, koji su predstavljeni kao zvučni zapisi i u pisanom obliku (koristeći način pisanja prihvaćen za upotrebu na ovim web-stranicama). Kao i u druge odjeljke sekcije Glasova zajednice, dodat ćemo više materijala u budućnosti, stoga posjetite ponovno ovu stranicu te nam pošaljite i svoj doprinos.
Adrijana Gabriš
Adrijana (Stambulić) Gabriš svoje je djetinjstvo i mladost provela u svome rodnom selu Žejane (Žejân). Po majci i ocu prava Žejanka, svoje je prve riječi progovorila na žejanskom jeziku. Prva četiri razreda osnovne škole završila je u Žejanama, a ostala četiri razreda u matuljskoj osnovnoj školi. Već kao četrnaestogodišnjakinja, među prvima je zaplesala u žejanskom folkloru i predstavljala Žejane u raznim krajevima Hrvatske. Unatoč preseljenju u Kastav, daljnjem školovanju i obiteljskim obavezama, uvijek je svojim prisustvom, mislima i srcem ostala vezana za Žejane, naročito otkad je shvatila da se njen materinji jezik polako gasi. Tu je našla dobar i snažan motiv da se vrati svome selu, ljudima i jeziku.
Audio i tekst Fotoalbum
Silvana Brkarić-Krculić
Silvana je rođena i odrasla u malom selu Jesenovik (Sukodru) u Istri. Nakon školovanja u Rijeci, emigrirala je u Sjedinjene Američke Države i od tada živi u Brooklynu u New Yorku. Silvana je počela pisati poeziju kao tinejdžer i sada još uvijek u slobodno vrijeme piše na svoja tri jezika - vlaškom, hrvatskom i engleskom. Neke su od njezinih pjesama uglazbljene. Poznata istarska jazz-glazbenica Tamara Obrovac uglazbila je njezinu pjesmu Se me ra morta privari i izvela je 2006. godine u Joe's Pubu, dobro poznatom njujorškom jazz-klubu. Klikanjem na priložene audiolinkove možete čuti Silvanu kako čita Se me ra morta i druge pjesme. Druge Silvanine pjesme možete naći ovdje.
Audio i tekst Fotoalbum
Boris Doričić
Boris Doričić (1938.-2006.) imao je dvije strasti: glazbu i žejanski jezik. Od malih je nogu redovito sudjelovao kao harmonikaš u godišnjem ophodu Žejanskih zvončara za Pust. Bio je jedan od najaktivnijih članova folklorne skupine „Žejanskih zvončara“, s kojom je kao svirač sudjelovao na brojnim smotrama folklora u zemlji i inozemstvu. Već od najranije mladosti prevodio je na žejanski jezik popularne hrvatske i strane pjesme, koje su potom snimili žejanski pjevači. Kasnije je počeo prevoditi i klasične dječje priče, poput Crvenkapice, Tri praščića, Palčića itd. Njegov prijevod Crvenkapice čita njegov brat Cvetko Rado Doričić.
Audio i tekst Fotoalbum
Robert Doričić
Robert Doričić svoje je najranije djetinjstvo proveo u Mošćeničkoj Dragi, no boravio je često kod djeda i bake u Žejanama, gdje je naučio žejanski, kao svoj drugi jezik. Iskustva iz djetinjstva prerasla su u veliku zainteresiranost i strast za jezik njegovih predaka i povijest žejanske svakodnevice, za što su mu djed i baka bili nepresušan izvor informacija. Postavši svjestan ugroženosti žejanskog jezika, uključuje se aktivno u rad na projektu Očuvanje vlaškog i žejanskog jezika. Kliknete li ispod na zvučnu datoteku, možete poslušati njegov esej Juva-j pulju? (Gdje je ptica?), predstavljen na Danima vlaškog i žejanskog jezika 2009. godine.
Audio i tekst Fotoalbum
