Sjećanja iz Žejana (Žejân)

  • Dok prikupljamo kazivanja na vlaškom i žejanskom, dokumentiramo ne samo jezik već i kulturu i povijest mjesta i svakodnevice, onako kako je se sjećaju oni koji su je živjeli. Ovdje možete čuti isječke intervjua s tečnim govornicima snimljenih u Žejanama (Žejân). Uživajte u slušanju! 

  • Ši žejånski, tot je čå legato ku totile životu.

    I žejanski (jezik), sve je to vezano s cijelokupnim životom.

    Ana Legac, rođ. Stambulić lu Matijo, iz Žejana, priča o rodnom selu iz vremena kada je bila djevojčica (zvučni zapis 1). Takodjer se prisjeća dana povratka brata iz zarobljeništva (zvučni zapis 2), kao i putovanja iz Pule u Žejane (zvučni zapis 3). (Snimljeno 2007.)

    Ponosu av fost ân Pust zvončår fi.

    Bio je ponos biti zvončar za Pust.

    Ivan Sanković lu Jozo, iz Žejana, pripovjeda kako se odvijaju "pusni" običaji od trenutka kada se oglase prva zvončarska zvona (zvučni zapis 1), pa do samog dana "Pusta" (zvučni zapis 2). Njegova ljubav prema zvončarskoj tradiciji pretvorila se u zanimljiv hobi (zvučni zapis 3). (Snimljeno 2007.)

    Nigdir na svitu, num ra fi kå ši ân Žejân.

    Nigdje na svijetu, ne bi mi bilo kao u Žejanama.

    Vilim Sanković le Gržinke, iz Žejana, priča kako je u djetinjstvu s prijateljima tražio ptičja gnijezda (zvučni zapis 1). Također se prisjeća svog djeda, koji je unuke volio zabavljati zanimljivim pričama (zvučni zapis 2), a susjedi koja se žalila na glavobolju znao kako pomoći (zvučni zapis 3). (Snimljeno 2008.)

    Pre čija av ženskele kântåt, šti, de tota gura.

    Pre čija av ženskele kântåt, šti, de tota gura.

    Kate Sanković le Gržinke, iz Žejana, pripovijeda kako se u njenom djetinjstvu za objed jela kaša (zvučni zapis 1). Od Kate saznajemo gdje su u selu pjevale Žejanke (zvučni zapis 2) i kako je završila zgoda iz djetinjstva njenog sina Vilima (zvučni zapis 3). (Snimljeno 2009.)

    Nono av fost jåko bur ši vâk av folit neka meg jo la blaga mirå ku je.

    Djed je bio jako dobar i uvijek je volio neka idem s njime čuvati blago.

    Miho Doričić lu Opčarić, iz Žejana, prepričava legendu o naseljavanju svog sela, koju je kao dijete čuo od starijih (zvučni zapis 1), te se prisjeća kako su mu događaji iz 1944. godine promijenili život (zvučni zapis 2) i kako je proteklo njegovo vjenčanje s Anom (zvučni zapis 3). (Snimljeno 2009.)

    Fost am de čelji pråvi!

    Bili smo nestašni!

    Ana Doričić, rođ. Doričić lu Opčarić, iz Žejana, prepričava obiteljsku priču o prastricu Jandretu, kojemu su, dok se igrao u kolijevci, "zlokobne" riječi "odredile" daljnji životni put (zvučni zapis 1) i koji je kasnije postao cijenjen majstor u selu (zvučni zapis 2). Ana se također prisjeća kada je "plivala" na njivi (zvučni zapis 3). (Snimljeno 2009.)

    Ku ruha t-aj obovit pak aj mes spara-l.

    Obavio si se plahtom i išao si ga plašiti.

    Supružnici Marija i Drago Sanković lu Kljomina, iz Žejana, pripovjedaju o povratku Dragovog oca nakon dugogodišnjeg rada u Argentini (zvučni zapis 1). Marija prepričava sjećanja na prvi dan škole (zvučni zapis 2), a Drago se prisjeća kada se početkom 40-ih godina 20. st. parcelirala šuma u predjelu "Nova Draga" (zvučni zapis 3). (Snimljeno 2009.)

    Låk av fost fakut fin ši kolę s-av dica kupęjt.

    Lokva je bila dobro napravljena i djeca su se ondje kupala.

    Pepo Stambulić lu Toncula, iz Žejana, se prisjeća događaja iz djetinjstva-kako se igrao s vršnjacima (zvučni zapis 1), kako je nakon škole odlazio s ostalom djecom na vjeronauk u susjedne Vele Mune (zvučni zapis 2), te čuvanja ovaca u vrijeme ljetne popodevne žege (zvučni zapis 3). (Snimljeno 2009.)

    Pre Šterna av fost jåko jåko čuda plesure.

    Na Šterni se jako često plesalo.

    Branka Doričić, rođ. Stambulić lu Pavka, iz Žejana, pripovijeda što se zbilo kad je kao desetogodišnja djevojčica čuvala malu sestru (zvučni zapis 1), te kako je kao mlada djevojka s prijateljicama odlazila na ples na Ploč (zvučni zapis 2) i tu srela budućeg supruga, vrsnog izrađivača pletenih košara (zvučni zapis 3). (Snimljeno 2009.)