Se me ra morta privari
Jo šteptu ke ver veri
Nu pok fâr de tire fi.
Armoniga skutu
De lårgo se åvde.
Nu štivu če ra fi
Se me ra morta privari.
Tu me kljemi
Te vresi turnå,
Jo t-am vut råda
Ma kmoče...
Već nu-j čå šå.
La åpa m-am fermęjt
Ke nu pok durmi.
Telj oklji vedu:
Lampadina svitę.
Jo pises, aţ dåvu šti
Kât âm je teško fâr de tire fi.
Mes-am pre kåle
Ši lårgo m-a låt.
Kredu ke inka te pok vedę
Ma kân me domisles jo
Nu-j čå šå, ke dokle åm
Jo plâns, tu aj kântåt.
Nopta n-åre niš de ziče,
Ni nu štivu če porta sta jårna
Ni če va fi. Armoniga sopes
Vrut t-am kljemå
Ma lårgo šti.
Tu-j fost de ura
Jo de åta bånda.
Kân âj škuro ši kân som ânsa
Jo nu ni kredu ke inka te vedu.
Ma tu aj zis ur a jo zis-am doj
Kmoče nu štivu ni ânsa če voj.
Jo vrut-am ta mâr
Tu n-aj o vrut då.
Dokle jo-m ganęjt, tu n-aj
Vrut skutå. Kân jo am plâns,
Tu t-aj ârs ši samo ganęjt ke
Nu-j čå šå.
Åstez am de limune
Fakut limunåda,
Domislit me
Kum åbe oj påsku livåda.
Kân âmnj-a jirima plâns,
Stat-am ân påt
Kân am fost kuntenta,
Jo am kântåt.
Ma nu ć-am zis samo-m tačåt,
Ke mę jirima nu-j ur tåt.
Lukråt-am nuškare stvåri
Sponova...
Ši zija mnj-a vręda skapåt
Sopit-am zålika armoniga
Nepisęjt pre hårta
Kum mę jirima nu-j de zlåta.
Pokle am mes ân vârt
Ši čija-m ståt:
Jo zik aţ inka neka štiji
Kum mę jirima nu-j ur tåt.
Kum tot åto, vręme męre ši vire
Ši jo kred ke âmnj-aj vrut bire.
Nu štivu če va mâre fi
Ma se me ra morta privari
Vresu šti se-m raj oprosti
Ši se raj pre me grob veri.
Se-m raj rožiţele duče
Nu ci le ręš laså uveni.
Ši inka nušte:
Jo ręš cije ân somnu veri
La tire šedę, tu nu raj ni šti
Samo c-ra suza oklju tâkni.
Šteptå te ręš la kålica
La kåra raj tręče
Za cije zija maj mušåta fåče.
Åstez am mes zålika fåra
Ši la åpa-m ståt
N-åm plâns ni n-åm kântåt
Vrut t-am kljemå ma n-åm putut
(Ke jo n-åm kuåretu vut).
Ân mâr am cirut o rožice
Ši di la jirima jo ć-am o dåt.
Vo låsu šå, jå nu-j ur tåt.
låsu šå, jå nu-j ur tåt.'
Ako bi me smrt prevarila
(doslovni prijevod)
Čekam te da dođeš
Bez tebe ne mogu biti.
Slušam harmoniku
Izdaleka se čuje.
Ne znam što bi bilo
Ako bi me smrt prevarila.
Ti me zoveš
Želiš se vratiti,
Voljela sam te,
Ali sada...
Više to nije tako.
Zaustavila sam se pokraj vode,
Jer ne mogu spavati.
Vidim tvoje oči:
Svjetiljka gori.
Pišem, da bi znao,
Kako mi je teško bez tebe biti.
Išla sam putem
I daleko me odveo.
Vjerujem kako te još mogu vidjeti
Ali kad se sjetim
Nije tako, jer kada sam
Ja plakala, ti si pjevao.
Noć nema što reći,
I ne znam što donosi ova zima
Ni što će biti. Sviram harmoniku
Željela sam te zvati
Ali ti si daleko.
Ti si bio s jedne
A ja s druge strane.
Kada je mračno i kada sam sama
Ne mogu vjerovati da te još vidim.
No ti si rekao jedno, a ja drugo
Sada ni sama ne znam što ću.
Željela sam tvoju ruku,
Nisi je želio dati.
Dok sam pričala, nisi
Želio slušati. Kad sam plakala,
Ti si se smijao i samo govorio
Kako nije tako.
Danas sam od limuna
Napravila limunadu,
Sjetila sam se
Kako bijele ovce po livadi pasu.
Kada mi je srce plakalo,
Ostajala sam u krevetu.
Kada sam bila radosna,
Pjevala sam.
Ali nisam ti govorila, samo sam šutjela,
Jer moje srce nije tat.
Radila sam neke stvari
Iznova...
I dan mi je brzo prošao
Svirala sam malo harmoniku.
Napisala na papir
Kako moje srce nije od zlata.
Kasnije sam otišla u vrt
I ondje sam stajala:
Kažem ti ponovo neka znaš
Kako moje srce nije tat.
Kako i sve drugo, vrijeme prolazi
I vjerujem da si mi želio dobro.
Ne znam što će biti sutra
Ali ako bi me smrt prevarila
Želim znati bi li mi oprostio
I na moj grob došao.
Bi li mi donio cvijeće
Ne bih ga pustila uvenuti.
I još nešto:
Ja bih tebi u san došla
Kraj tebe sjela, ti ne bi znao
Samo bi ti suza oko taknula.
Čekala bih te kraj puta
Po kojem bi prošao,
Kako bih ti uljepšala dan.
Danas sam malo izašla van,
I pokraj vode sam stajala.
Nisam plakala i nisam pjevala
Željela sam te zvati ali nisam mogla
Jer nisam novaca imala.
U ruci sam držala cvijet
I od srca sam ti ga dala.
Ostavljam ga tako, ono nije tat.
Ostavljam ga tako, ono nije tat.
