Kako je pogaču blagoslovio
Untråt prevtu fost-a nuškarle Flega, pa je fost-a lovâc. Ši dila Matiš-a fost lovâc, ši je. Pa jelj-a-- Prevtu fost-a jådân pre je ke mežęja lovi, ke-lj ljepur lavęja. Pak-a o-- Kân mergu za Vozâm blagoslovi hråna, e pa prevtu k-a zis ân basęrika, zis-a: „Sin", ziče, „lu toc blagoslovljes", samo lu Matiš ke ne. E je k-a vut o pogåčina ân o-- legåta ši k-a o pus ân kropelnica. „Na, ma čâsta-j blagoslovita!" Ja, istina, istina! A ja, jo n-am forši ni vije fost jo inka, ne, teško. Ja ši ke kân-a mes pre škåle zdolu, ke lj-a åpa cidit din ča-- Č-a fost tavåja legåta. Ja, ma. Staista-j-- Ja! Prevtu k-a zis šå: Lu tot ke blagoslovę, samo lu Matiš ke ne. Ši je pogåča pus-a ân kropelnica, ântru blagoslovita åpa. Ma s-a-- Ârdavęjt s-a ånj. Ma-j ča-- Kâta ånj âj ča pokle, vavik ča pominjesku.
PrijevodJednom je svećenik bio neki Flega, pa on je bio lovac. A i od Matiši je i on bio lovac. Pa su oni-- Svećenik je bio ljut na njega jer je išao loviti, jer mu je zečeve uzimao. Pa ju je-- Kad su išli za Uskrs blagosloviti hranu, a svećenik da je rekao u crkvi, kaže: „Svima", kaže, "svima blagoslivljam", samo Matišu da ne. A on da je imao jednu pogaču u jednoj-- vezanu i da ju je stavio u škropionicu. „Na, ma ova je blagoslovljena!" Da, istina, istina! A da, ma ja još možda nisam ni živa bila, ne, teško. Da, i kad je išao po škalama dolje, da mu je voda cijedila iz te--To je bio zavezani ubrus. Da, ma. Ova je-- Da! Svećenik da je rekao tako: Svima da blagoslivlja, smo Matišu da ne. I on je pogaču stavio u škropionicu, u blagoslovljenu vodu. Ali su-- Smijali su se godinama. To je-- Toliko godina je prošlo, a još uvijek to spominju.
