Za Uskrs se purica pekla, a za Božić se fritule radilo
A za Vozâm ci se fačęja, majamånće-- ča kljemåja „pogåča". Ke de månće se pâre munkåja de sekåra, de trukinje, mišęjto. E månće de pinca se fačęja de âns grâv. Ča se kljemåja „pogåča". E pokle se fačęja pinca. Ku ova ši ku cukoru, nu štivu nanke kakova, e pokle ja, e pokle uč-Purići se kočęja. Mę måje zičęja ke tota Bârština dišija ku purići. Ja, ke zgojija kåsa ši obavezno za Vozâm puriću se kočęja, fåra, ali jo nu štivu juva ni če. Za Božić se vajk fritule fačęja ši na Ponoćnicu obavezno mežęja. Saka vo-- Ča, o polnoći ča pošnija. Čâsta-j majmušåt nego hmoče. Prevtu zekântęja „O polnoći tebe Boga hvalimo". Ča pjesma, ča mušåt. Tunče-m ši jo kântavęjt ân kore ši tot ku čâste fęte. Čâsta mušåt-- Latinski-n kântavęjt, ja.
PrijevodA za Uskrs se radila, najprije-- to su zvali „pogača". Jer prije se kruh jeo od raži, od kukuruza, mješano. Pa prije pince, napravilo bi se od same pšenice. To se zvalo „pogača". A poslije bi se napravila pinca. S jajem i s šećerom, ne znam niti kakva. A poslije, da, poslije bi-- puricu se peklo. Moja majka je govorila da je sva Brština mirisala po puricama. Da, jer bi uzgojili kod kuće i obavezno se za Uskrs purica pekla, vani, ali ja ne znam gdje ni što. Za Božić su se uvijek fritule radile i obavezno se išlo na Ponoćku. Svaki pu-- To, u ponoć bi to počelo. To je ljepše nego sada. Svećenik bi zapjevao„U ponoć tebe Boga hvalimo". Tu pjesmu, tako lijepu. Tada sam i ja pjevala u zboru sa svim djevojkama. Ovo lijepo-- Latinski smo pjevale, da.
