Vlaški/Žejanski/Istro-Romanian – Croatian Dictionary
a
uzv. (izražava čuđenje, nedoumicu, neodlučnost, nezainteresiranost, pitanje)
a, pa; ta; a ţe nú? - a zar ne?; á i̭a, plʼęrde rem (G) - ta (a ja), izgubit ćemo.
a
prijedl. (Ž)
1. po, za; na; s; ấmna a åpa! - idi po vodu!; l-av tremés a åpa - poslali su ga po vodu; i̭í a lę́mne - ići po drva; ấmna a lę́mne! - idi po drva!; žénskele méɣu a mísa - žene idu na misu; pấre a críma - kruh s (domaćim) kvascem. Na jugu je taj prijedlog vrlo rijedak; iz tekstova samo jedan nesiguran primjer u značenju zbog: i̭o n-åm putút ni zgóru stå a tót če m-am ấrs - ja nisam mogao ni na nogama stajati zbog svega što [=koliko] sam se smijao; u značenju (ići) "po" najčešće mu odgovara prijedl. din: žénskele mérgu din åpę (N) - žene idu po vodu.
2. prijedl. koji izražava dativnu službu ispred pridjeva, nekih neodr. zamjenica i naglašenih oblika osobnih zamjenica; a tóţ - svima (m. rod), a tóte - svima (ž. rod); dåţ âlʼ ca şi a bólân! - dajte mu kao bolesnomu (kao bolesniku)!; i̭ó am čúda mulʼér şi a tóte zapovidés - ja imam mnogo žena i svima zapovijedam (a tóte ima isto značenje kao i sintetični dativ /a/ tutorę́); a lúi̭ - njemu, a lʼéi̭ - njoj, a lór -njima, a nó - nama, a vó - vama; ómiri s-av a lúi̭ ârs - ljudi su se njemu smijali; pac a dåt ş-a lúi̭ čevå poi̭dí - pa je i njemu dala štogod pojesti; şi a lʼéi̭ a pús pre hârbất - i njoj je stavio na leđa; dę́ tu a nó čåsta! - daj ti nama ovo!; i̭å a lór zíče - ona njima kaže. U toj službi a ne dolazi u južnim selima.
a
nepromjenljivi ostatak člana
dolazi ispred posvojnoga genitiva (s lu i le), ispred posvojnih zamjenica (i upitne posvojne cúi̭) te ispred rednih brojeva (osim pấrvile, pấrva); fílʼu a lu i̭érco - Jerkov sin [=sin od Jerka]; čåi̭a a le susę́de - susjedin otac [=otac od susjede]; fílʼu a lu crålʼu - kraljev sin [=sin od kralja]; a mev filʼ - moj sin; a melvę́ filʼ - mojemu sinu; a mę́ (a må) fílʼe - moja kći; a melʼę́ fílʼe - mojoj kćeri; ânr-a mę cåsa vér tu a mę́ fí? - hoćeš li ti u mojoj kući biti moja?; a melʼ fråţ - moja braća; a melorę́ fråţ - mojoj braći; a méle surấr - moje sestre; a melorę́ surấr - mojim sestrama; a tå mulʼåre - tvoja žena; a telorę́ fråţ - tvojoj braći; a lúi̭ cå - njegov konj; cu a lúi̭ mulʼåre - s njegovom ženom; ródu lu stríţu ş-a lúi̭ - stričev rod i njegov; a lʼéi̭ fråte - njezin brat; le a lʼéi̭ måi̭e - njezinoj materi; pac av clʼemåt a sev cå - pa je pozvao svojega konja; i̭é a verít pr-a sa cobíliţa - on je došao [=dojahao] na svojoj kobilici; pús-a tót ânr-a sa tórba - stavio je sve u svoju torbu; a nóstra sélişte - naše selo; a nóşt″i ómir - naši ljudi; a vóstra fílʼe - vaša kći; cu a lór fečór - sa svojom djecom; a cúi̭ i̭e sta cåsa? - čija je ova kuća?; a dóvile - dru-gi; a dóva - druga; a tréi̭le - treći; a tréi̭a - treća; a påtrile - četvrti; a påtra - četvr-ta; a čínčile - peti; a čínča - peta; a şåsile - šesti; a şåsa - šesta itd. U govoru južnih sela jedva ima tragova ovomu ostatku člana.
â
(Ž)
1. (upitna čestica) li.
2. (potvrdna čestica) da.
3. (čestica koja stoji uz glagol da bi istaknula ili potvrdila da se glagolska radnja doista odvija) bez prijevoda na hrvatski; ấ i̭e acmó cânta? ấ, ấ. Pjeva li on sada? Da, da; ấ vire a nostru dráɣo? víre ấ. Dolazi li naš [sin] Drago? On [doista] dolazi (mjesto víre ấ odgovor može biti samo ấ); ấ tu ştíi̭i? Znaš li ti?; ấ-m dozvolíţ? Dopuštate li mi? (moglo bi se tumačiti i kao ấm dozvolíţ?); la ói̭ â mę́že, ovčår nú-i̭, ân lóv mę́že, lovéţ nú-i̭, vę́ɣlʼa ấ, stražår nú-i̭. Kod ovaca [doista] ide, ovčar (pastir) nije, u lov ide, lovac nije, čuva [doista, stvarno], stražar nije; cân mi se číra cuhę́, ấ čevå cârpés. Kada mi se kuha večera, [stvarno] nešto krpam.
åb
åbę, ålʼb, åbe (J), åb, åba, åb(i), åbe (Ž) pridj.
bijel, -a, -o; sijed, -a, -o; åba bårba (Ž) - bijela brada; åbe ói̭ - bi-jele ovce; åba pấre (Ž) - bijeli kruh; påtru hlʼę́be de pấre åbe ca şi låpte (S) - četiri hljeba (hljepca) kruha bijela kao mlijeko; i̭o n-åm vezút åb svít ấntre óclʼi (Ž) - ja nisam vidio bijeloga svijeta pred očima; čå åbo de óclʼu (Ž, N), ţa åbo de óclʼu (S) - bjeloočnica; ålʼb péri (ili sívast per) (S) - sijede vlasi, sijeda kosa.
abåte
tr. (Ž) (abåtu, abåţi, abåte, abatém, -éţ, abåtu; abatút)
tući, istući, udarati, izudarati; nú me abåte! - nemoj me tući; i̭é mulʼåra av abatút ca şi cân se ba-calåi̭u - on je istukao ženu kao kada se [istuče] bakalar (v. buşí - udariti).
abåte se
povr. (Ž)
tući se; i̭é naɣovarę́ díţa neca se abåtu - on nagovara djecu da se (ona) tuku.
acåsa
pril. (Ž)
kod kuće, doma; kući, doma. ɣospodåru n-å fost acåsa - gos-podar nije bio kod kuće (doma); i̭elʼ m-a vlåt şi acåsa dús - oni su me uzeli i odveli (vodili) kući; i̭é av acåsa verít - on je došao kući; morę́i̭t-a acåsa fuží - morao je bježati (pobjeći) kući; pr-acåsa [=pre acåsa] - po kući, oko kuće, kod kuće; mai̭ amânåt víre nę́vu pac smo pr-acåsa - kasnije dođe snijeg pa smo po kući (v. pracåsa); d-acåsa [=de acåsa] - od kuće; l-av ɣonít d-acåsa - otjerao ga je od kuće (v. dacåsa); v. i cåsę, cåsa.
When searching words, you can paste in accented characters/diacritics, or type the characters with no diacritics. (For example: To find the verb “acaţå” paste in “acaţå” or type in “acata” without the special character ţ and diacritic ˚.) If the word is reflexive, you can leave the “se” off. (For example: If you search for the verb “abåte,” the search will return both the transitive “abåte” and the reflexive “abåte se.”
This is a handy guide for nonspecifics in the graphical system used to write the Vlach or Žejanski (ie, Istrian) language in this dictionary. We provide approximate Croatian and English voice equivalents for the letters most often used in the dictionary.
Diacritics combining with letters for different vowels:
́́´ Marks the placement of the word stress.
˜ Marks a nasalized vowel.
We refer linguists and other specialists to pp. 9-15 and pp. 246-255 of the original print dictionary—Istrorumunjski-hrvatski rječnik (s gramatikom i tekstovima) [insert hyperlink to Bibliography] by August Kovačec—for a detailed and technical introduction to the transcription system used in the dictionary. In the main,Kovačec’s spelling system follows the long, while rather inconsistent, tradition of spelling used by Romanian dialectologists to represent the language, while adding some special symbols to it. There is no standardized and/or agreed upon version of the spelling for the language. Kovčec’s transcription is largely phonological (i.e., it represents only distinctive sounds), but also often indicates characteristic phonetic variations.